Advertisement

Ali zaista. Koje lice ste danas odlučili staviti? Vidim sami smo trenutno pa pretpostavljam da se ne moraš uvlačiti u dupe drugima, nego sam sad ja na repertoaru. Zar ne? Zašto se ljutiš? Lažem li? Nisi li me jučer ismijavala s prijateljicama, a prekjučer me grlila na ulici? Prošli tjedan nisi me ni pogledala, a prije četiri dana si mi se smješkala i tražila pare. Ne znam. Evo, iskrena da budem sram me je. Ne sebe, nego tebe. Odnosno, ljudi koji nemaju osjećaje za druge. Što vas je toliko slomilo pa ste postali tako odvratni? Vidiš, ja pokušavam i dalje pronaći razlog jer sam naučena da vjerujem da u ljudima ipak ima nešto dobro. No, što ako su neki samo rođeni takvi? Bez obraza, sebični, dvolični. Moguće je, zar ne? Ali zašto ih ima toliko? Nepravedno je. Nepravedno prema svijetu i prema ljudima koji žele biti sretni. A i odvratno je. Ponižavati nekoga, a sutra kad budeš imao koristi grliti ga. Kada se osoba naime naljuti jer joj je dosadilo tvoje ponašanje, ti ćeš se naravno praviti lud i prvi put joj u facu reći sve što oduvijek misliš o njoj. Jer, kao što često znam reći, tko smo mi da se ljutimo? Mi moramo tolerirati vaša sranja, zar ne? Onda možemo u vaše društvo? Onda smo face? Žao mi je, ali ja nikada nisam ni htjela biti faca. Ja sam svoja. I sretna sam u svojoj koži. A ti? #srtekstovi